propovjedi hereze
subota, 17.11.2007.
Pula u srcu
ove fotografije su svojevrsni pandan IDS-ovim predizbornim plakatima koji pokazuju ljepote Istre
ovo su dijelovi Pule, glavnog grada naše male "Californie" zapušteni i nikakvi, žude za tek malo pažnje i sluha gradskih otaca koji ne mare ni za puno veće probleme našeg malog grada
utorak, 25.09.2007.
Bolonja im materina
Znam da ovo vjerojatno neće pročitati nitko i da nikog to u stvari i ne zanima, ali moram proliti , makar i na papir tu gorčinu koja se u meni skupila!
Dakle prije dvije godine uveden-a je tzv. BOLONJA s kojom se onaj smijeh koji sebe usuđuje zvati znanstvenikom od Primorca ponosito busa u prsa i diči a da ne kažem k..či naokolo!
Ta bolognia ne samo da je neuspio proces u našim krajevima već je i jako dobro poslužila za skretanje pozornosti s puuno važnijih tema u HR školstvu, o kojima se uopće ne priča.
Studenti u hrvatskoj svedeni su u položaj entuzijasta, jer samo entuzijast u ovoj državi može upisati i završiti fakultet…
Naime s završenim fakultetom vi ste dakle gospodin nitko i ništa a fakultet je tek jedna od sitnica koju navedete uz datum i mjesto rođenja kad se upisujete na listu nezaposlenih na birou.
S 5 godina (završenih) fakulteta (5 po bolonji, naravno) plaća će vam iznositi možda 3000 kn, kao i svim početnicima, da bi kroz sljedećih 20-ak godina dospjeli do uvrh glave 6000-8000, uvjetno da ste jedan od onih srećkovića čiji očevi/rođaci imaju veze i poznanstva pa vas usiju negdje ugurati, ili imate za mito pa onda stvar i nije neki problem…
Što je jednako otprilike plaći jednog mesara… pa se onda nije teško upitati čemu sve to?
Uz to morate si sami plaćati «stažiranje» - rad za koji vas ne plaćaju, do 1 god. radnog iskustva, morate si (sami naravno) platiti državni ispit…
A dok studirate naravno uz školarinu (za koju neki tvrde da će biti i do 20 000 kn u buduće, samo neznam za što to točno) morate plaćati smještaj, to jest stanarinu jer mjesta u domu su već rezervirana za onu prije navedenu kategoriju «sretnih», knjige, članarine po knjižnicama, fotokopiranja, fakultativne izlete i ine pizdarije koje će od vas načiniti akademskog građanina…
Kad sve zbrojite lovu utučenu u školovanje ne povratite do penzije…
Vratimo se sad bolonji i njenim nedostacima; osim što nema dovoljno prostora i profesora (osnove dakle), nema se ni love za preobrazbu sistema i rasitnjavanje razrednih jedinica pa bolonja funkcionira kao sustav prelijepljen preko starog, umjesto kao nešto novo…
Problem je i sam sustav 3+2 jer nitko nema pojma koji k… bi u stvari ti trebao biti nakon te tri završene godine, kao npr. Profesor, ali ne baš, ili znanstvenik do pola ???
Mito, korupcija, zapošljavanje, stari prdonje koji sjede u mekanim akademijskim/ministarskim foteljama još od doba Marije Terezije, neefikasnost države, neprovođenje i nepoštivanje zakona, organizirani kriminal… sve te teme zvuče bolje za obradu od uvođenja polovičnog Bolonjskog sustava, ali očigledno ne i našim političarima!
Sustav obrazovanja nam je koma ali sve što je do sada poduzeto samo je gašenje vatre, samo bacanje vatrogasaca u središte požara bez vode (zvuči poznato?), što je jedino što našim upravnim (samo upravnim jer više ne upravljaju sami) organima uspijeva!
Mi Hrvati smo se uvijek busali o prsa kako smo obrazovan i intelektualan narod… ali dovoljno je upaliti ono smeće od RTL-a i na oči se uvjeriti kako to nije istina.
Doista nisam bio svjestan koliko gluposti postoji u našoj maloj državicu do dolaska tog famoznog rtl-a i njegovih real-life showova…
Najzanimljivije od svega je što te nitko ne pita gdje si kada i kako završio fakultet, nego gdje si kada i koliko radio, i koliko jezika govoriš , naravno (toliko o Hrvatskoj kao državi, pitajte Francuze, Engleze, Talijane, Nijemce, Madžare (?) koliko oni stranih jezika govore)
utorak, 07.08.2007.
živi se, radi se...
vijesti o mojoj smrti dakle, bile su preuranjene - nisam uro, ali otišao sam u pakao. I to naravno ne onaj danteovski zabavni već pakao rada u turizmu na rvacki način - i tako da zapustih sve; blog, ženu, izlaske, život, bradu, kosu...
Kako su najnovija moda u nas Hrvata sad postali požari tako i ja svaka dva dana gledam neki kako gori nekih 5-10 km cca od mjesta (kampa) u kojemu radim i već sam umoran od ponavljanja " biti će sve u redu"...
Ali stvarno kad razmislim šta ako ne bude u redu... da zaista ne uspiju zaustaviti požar sa onim svojim malim prskalicama na vodu od kamiona? Da stvarno ugrozi koje naselje? Bez kanadera nema šanse ga spasiti, a oni ne mogu letjeti pri jakom vjetru ili po noći???
Barbakju lagani bi se desio - iako svaka čast našim vatrogascima - uspijevaju puuuno više od njihovih bolje opremljenih i nadasve bolje plaćenmih talijanskih kolega - oni su ostavili 7 kampova i tisuće turista da se peku... i do zadnjeg momenta ih uvjeravali da je sve u redu ???
A naši vatrogasci gase požare i po bosni, makedoniji, srbiji...
Pa zar te države nisu u stanju organizirati svoju protupožarnu zaštitu? Ja bi ih ostavio da se peku jer ako se nisu u stanju dogovoriti ni oko gašenja požara onda nisu bolje ni zaslužili...
Ali svaka čast našim vatrogascima, vojnicima i svima koji spašavaju naše preplanule neradničke balkanske guzice od prepečenja, ne zaslužujemo to i zato im nikada nečemo moći dovoljno zahvaliti...
mada nebi bilo šteta da se koji talijan izroštilja?
utorak, 08.05.2007.
Proljeće u Puli
obećao sam sebi da na ovaj blog neću stavljati sličice, linkiće i ine PM ali ovo sam morao...
Ovako cvate u proljeće po Puli
nedjelja, 06.05.2007.
Kupujem vrijeme... prodaje li tko???
Kupujem vrijeme, neovisno o godištu, voznom stanju, kilometraži, kvaliteti i kakvoći...
Tko bi rekao da ću već sada toliko biti toliko bez vremena, da jednostavno ne stižem...
Obaveze, dogovori, ljudi, prijatelji - obaveze, obaveze, obaveze - ako ih se ne držiš, ako se ne prilagođavaš, ako im ne popuštaš, ako im ne udovoljavaš - ne valjaš, nisi dobar čovjek, ološ, neodgojen i nekulturan...
Nije da sam toliko zauzet koliko znam da nešto moram... a kad nešto moram jedino što mogu je razmišljati konstantno da to nešto moram... i nema opuštanja... jer MORAM...
Vremena je doista sve manje, svi imamo sve manje vremena za sebe, a u naše doba neo-individualizma to je najbitnije; MOJ prostor, MOJE vrijeme, MOJ život...
A za ostalo... ako stignem!
I svaki ulazak u MOJE vrijeme smatram invazijom, svatko tko ulazi u taj zaštićeni prostor je agresor...
I zato je sve manje međuljudskih odnosa... jer sve je manje vremena, kad se riješiš svih dnevnih obaveza (redovnih) jednostavno više nema vremena ni za MOJE vrijeme, a kamoli za nekakava druženja, za nekakvo dijeljenje vremena i prostora s nekim drugim...
Dakle, prodaje li tko vrijeme?
Deset sekundi na svaku dnevnu minutu bilo bi sasvim dovoljno zar ne?
